Rezultati literarnog natječaja SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ
Dragica Rajčić i Vlado Franjević dobitnici literarne nagrade Silvije Strahimir Kranjčević za 2007.
Nagradu «Silvije Strahimir Kranjčević» za literarno stvaralaštvo iseljenika i njihovih potomaka Hrvatska matica iseljenika podružnica Rijeka dodjeljuje svake dvije godine. Na Natječaj se odazvalo 23 autora iz Europe i Sjeverne Amerike. Prvonagrađeni autor dobiva «Gnijezdo rođenja», rad akademskog kipara Josipa Diminića.
Povjerenstvu u sastavu: prof. emeritus dr. sc. Katica Ivanišević, prof.dr. Branka Kalogjera i prof. dr. Estela Banov, imalo je vrlo složenu zadaću. Valja istaći visoku razinu velikog broja pristiglih radova što je uvelike otežalo odlučivanje. Povjerenstvo je stoga predložilo da se kao vid priznanja i poticaja za daljnji rad dodijele i tri Plakete Hrvatske matice iseljenika, podružnica Rijeka za poeziju.
Zahvaljujemo Vam se najtoplije na sudjelovanju u Natječaju «S. S. Kranjčević».
Izviješće predsjednice Povjerenstva prof. emeritus dr. sc. Katice Ivanišević:
Hrvatska književnost ima svoj korijen u čakavskom narječju, nastala na izrazu dubrovačkog i splitskog kruga (Držić i Marulić), ali i na prvom pisanom spomeniku hrvatske baštine, Bašćanskoj ploči, koja je rodni list svih Hrvata. Upravo ta činjenica povezuje sve Hrvate ma gdje se oni zatekli ili ih život odnio.
Književna produkcija iseljene Hrvatske danas, više nego ikada, pokazuje da je nerazdvojni dio suvremene hrvatske književnosti, ne samo da joj činjenično, već i stilski pripada. Jedino po mjestu boravka njezinih autora, odnosno po tematici o kojoj govori, svrstavamo ju u iseljeničku književnost. Prije tridesetak godina i više, ta književna ostvarenja bila su izraz čežnje za domovinom, prisilna odvojenost od rodnog kraja, nemogućnosti komunikacija i prigušenoga domoljublja. Danas se situacija u potpunosti izmijenila. Imamo slobodnu i neovisnu Hrvatsku, a mogućnosti komunikacije su ogromne: od interneta i elektroničke pošte do putovanja u domovinu koja su postala dio godišnjeg odmora. Pa ipak se tematika književne produkcije hrvatskih iseljenika nije mnogo promijenila. Oni još uvijek osjećaju čežnju u srcu, jer gdje god bili nisu doma, već su uvijek «tuđ u tuđini» kako piše pjesnik Josip Zorica iz Švedske. Hrvatski iseljenici su pisanom riječju, bilo kroz svoje publikacije ili vlastite uratke dali ogroman doprinos očuvanju hrvatskog jezika u drugim sredinama.
U nastojanju da povežu iseljene Hrvate s maticom zemljom, Hrvatska matica iseljenika podružnica Rijeka, već od 1984. godine, svake druge godine (osim u ratnim godinama) raspisuje književni natječaj pod nazivom «Silvije Strahimir Kranjčević». Najčešća književna vrsta, u ovom Natječaju, je poezija kojoj se priklonilo osamnaest autora, dok prozu piše pet autora.
Ova pjesnička ostvarenja različite su razine, raspon je uglavnom širok, od pokušaja da svoje osjećaje stave na papir, do vrsnih pjesnika koji daju veliki doprinos hrvatskom suvremenom pjesništvu. Povjerenstvu je bilo teško izdvojiti jednog između mnogo dobrih pjesnika i prozaista.
Prva nagrada za prozu pripala je DRAGICI RAJČIĆ za njezin uradak «Slike» koje su ocjenjene kao vrlo dobra refleksivna i stilski dotjerana proza. Ovaj autobiografski prozni zapis odiše čudesnom iskrenosti do bola i stilskom ljepotom. Dragica Rajačić trenutno živi u SAD-u.
Prva nagrada za poeziju pripala je VLADI FRANJEVIĆU. Po tematici on pripada suvremenoj hrvatskoj poeziji i versifikaciji pod čijim utjecajem stvara, ali isto tako stvara pod utjecajem europske poetike. Ipak, njegova poezija nosi osobni, autentičan pečat i prepoznatljivost. Njezino obilježje je razumijevanje kao dokaz čovječnosti. U pjesmi «Kad bih barem imao još jednu ruku» taj stav dolazi do punog izražaja «…kad drugi u
redovima stoje/ da dozvoljeno bude / onim ljudima / da nas vole i maze..». Franjević, koji živi u Liechtensteinu, kroz pisanje poezije oslobađa svoj intelektualni potencijal, pa iako su mu pjesme tematski hermetične one su istovremeno i metaforične, ispunjene vlastitim doživljajem novog okruženja.
Kao dobitnici Plakete Hrvatske matice iseljenika podružnice Rijeka izdvojeni su slijedeći pjesnici: RUDOLF MILETICH (SAD), NINA NOVAK (Kanada) i IVONA BEKIOPOULOS (Njemačka). Oni ljubavlju grade mostove spram drugih, pjevaju o nacionalnom ali i kozmopolitskom. Njihovo pjesništvo nije ostalo na razini pukog zavičajnog, ono nosi mnogo šire konotacije. Posebno se ističu lijepo oblikovane stilske slike i snažno izraženo domoljubno osjećanje. Razapeti između dviju domovina, pjesnici u iseljenoj Hrvatskoj bore se sa osjećajem iskorijenjenosti, ali ljubav prema rodnom kraju ostaje njihova ukorijenjenost i sudbina.
«…Ne znaju oni / Što odlazili nisu / Kako su strme / U tuđini staze / I koliko se tuge / Progutati treba / Da bi se zavolio / Krajičak tuđeg neba…» - pjeva Nina Novak opisujući svoje uklapanje u novu sredinu. Oni prihvaćaju i poštuju novu domovinu, ali staru nose u srcu.
