Pred nama je nova knjiga voditelja Hrvatske katoličke zajednice Ludwigsburg fra Joze Župića pod nazivom „Pijetao u duši“. U njoj su skupljena fra Jozina 64 članka koja je 2008. i 2009. objavljivao u Slobodnoj Dalmaciji u rubrici „Nostalgični zapisi“.
Ideju za naslov knjige dobio je autor u Berlinu, prilikom predstavljanja svoje knjige „Bauštelac“ u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i športskoj zajednici. Za vrijeme predstavljanja knjige jedan je čovjek kukurikao. Autor, je kako piše u predgovoru, shvatio da je bolestan, ali mu je u duši ostao pijetao iz rodnoga kraja, s njegova ognjišta. Taj ga je pijetao svakoga jutra budio. S pijetlom se budio i s pijetlom je odlazio na počinak.
Možda čovjek nije ni znao o pijetlu ono što se danas o njemu piše: „Pijetao je smatran svetom pticom i solarnim simbolom, jer njegov pijev najavljuje izlazak sunca. U kršćanstvu se pijetlu pridaju moći predviđanja, jer najavljuje svjetlost i uskrsnuće.
Stoga se njegov lik stavlja na crkvene zvonike i tornjeve katedrala, ili na dimnjake obiteljskih kuća. U našim se krajevima od najstarijih vremena vjeruje da pijetao budi dan i dokida vlast noćnih demona. Kuća koja je imala pijetla obznanjuje prisutnost anđela. Vjerovalo se da crni pijetao predstavlja vragovo sredstvo, bijeli pijetao čuva od utvara, a crveni štiti od požara.
Ako kukuriče uvečer, govorilo se da će doći do proloma oblaka, a ako u kokošinjcu zaspe kasnije nego obično, ujutro će osvanuti kišno vrijeme. Smatrano je lošim znakom, ako bi pijetao kukurikao između sumraka i zore. To je navodno najavljivalo nesreću i smrt. Čuti kukurikanje pijetla u devet ili dvanaest sati najava je nesreće, a onaj tko bi ga čuo prilikom kretanja na posao, vjerovalo se da će imati uspješan radni dan.
Ako bi mladenka na dan vjenčanja čula pijetla da pjeva, vjerovalo se da će na svadbi doći do neke neugodnosti ili skandala, a ako bi ga prilikom poroda čula rodbina, smatralo se da novorođenče neće dugo živjeti. Ako bi se pijetao oglasio u ponoć, govorilo se, da je toga časa netko umro.
Tako je želio da mu obitelj bude zdrava, sahranio bi pijetla u prizemlju svoje kuće. Snovi o pijetlu nisu se smatrali uvijek dobrim: sanjati pijetla značilo je neizravnu borbu, dokazivanje; slušati ga kako pjeva - bolest, gledati borbu pijetlova u snu - svađu, sukob, žestoku raspravu.
Sve ovo što je pročitao o pijetlu, kako kaže o. Župić, nije napisao da se u to povjeruje, nego da čitateljima knjiga bude pijetao u duši. Knjigu je ilustrirao i napisao osvrt prof. Zvonko Kermc.
