Željka Lešić

POSJET HRVATIMA U JUŽNOAFRIČKOJ REPUBLICI

Hrvatska priča, projekt Hrvatske matice iseljenika i HRT-a, kojim se promovira nacionalna kultura, gospodarstvo, te kulturno povijesne znamenitosti - u središtu je desetodnevnoga putovanja po Južnoafričkoj Republici, u suorganizaciji HKM Sv. Jeronima u Johannesburgu i veleposlanstva RH u Pretoriji . Mlađi naraštaji hrvatskih doseljenika, kojih je u JAR-u oko 7000, iz prošlog stoljeća također igraju značajnu ulogu u tamošnjem društvu: stručnjaci su u različitim područjima ljudske djelatnosti od medicine do gospodarstva, maloga obrta i slično

Zahvaljujući Hrvatskoj priči, projektu Hrvatske matice iseljenika i HRT-a, kojim se promovira nacionalna kultura, gospodarstvo, te turističke ljepote Hrvatske stigli smo i do egzotične Južne Afrike. Svaka turneja Hrvatske priče izvan granica domovine očekuje se s velikim nestrpljenjem među našim iseljenicima, no odlazak hrvatskoj zajednici u Johannesburg bio je izniman, i za iseljene Hrvate i za nas koji smo s njima putovali u tu zemlju zlata i dijamanata. Boravak u Južnoj Africi bio po mnogočemu uzbudljiv i nezaboravan doživljaj, pa čovjek ne zna je li ljepši krajolik ili susreti s našim iseljenicima. Gosti iz domovine tamo uistinu rijetko navraćaju, pa je zato i radost kada dođu veća. Na mnogim druženjima pjesma je naše domaćine uvijek, iako nakratko i u mislima, vraćala u zavičaj. Glavni događaj desetodnevnoga putovanja bilo je gostovanje Hrvatske priče na Uskrs u crkvi Sv. Jeronima u Johannesburgu, te koncerti u Pretoriji koje je ostvareno u organizaciji veleposlanstva RH i HKM u Johannesburgu.

 

Grad suprotnosti

Prvi dojam o Johannesburgu, velegradu u kojem živi oko 10 milijuna stanovnika, glavnome gradu pokrajine Gautenga koju zbog bogatih nalazišta zlata i dragoga kamenja nazivaju The Place of Gold (Mjesto zlata) su velike suprotnosti. Grad na prvi pogled zadivljuje visokim zgradama i prostranstvom, no slika se mijenja kada se vide predgrađa s crnim stanovništvom, te spozna kako su kriminal i razbojstva njegova svakodnevica. Šokira podatak kako se u gradu svaki dan dogodi 80 ubojstava, oko 120 silovanja. No, unatoč tome taj je grad privukao golemi broj Hrvata koji su ondje pronašli drugu domovinu, jer nudi velike mogućnosti i najveću zaradu u JAR-u. Na opasan život u gradu neprestance podsjećaju ogromni zidovi oko privatnih kuća s električnom žicom na vrhu. Upravo ondje živi i najbrojnija hrvatska zajednica, oko 4ooo ljudi, ili polovica ukupnog broja naših iseljenika u Južnoj Africi, čija je površina 1.219.090 kilometara četvornih. Njezina kolonijalna povijest, koja je uvelike odredila njezin sadašnji status i uređenje, seže tek tri i pol stoljeća unatrag - u vrijeme kad su Nizozemci podigli naselje na Capeu godine 1652. da bi ih poslije zamijenila britanska uprava. Kao jedinstvena država JAR postoji tek od 1910., ali je u XX. stoljeću njome dominirao sustav prisilne rasne segregacije, poznatiji kao apartheid. Nakon dugogodišnjega sukoba i izolacije od ostatka svijeta, južnoafrički narod okupio se 1994. i uspostavio novu državu s demokratskom vlašću utemeljenom na ustavu koji štiti prava svih građana. U JAR-u živi 40,6 milijuna stanovnika s više od 20 etničkih skupina i 11 službenih jezika (najvažniji su zulu, xhosa, engleski, afrikans). Stanovništvo Južnoafričke Republike čine četiri velike populacijske grupacije: Afrikaneri (76,7%), bijelci (10,9%), zatim mješanci ili "obojeni" (Coloureds) (8,9%) i Azijci (2,6%). Ima i nešto pripadnika naroda San (ili Bušmana), zatim pripadnika Ngunija, koji čine dvije trećine stanovništva i uglavnom govore jezike xhosa, zulu, swati i ndebele, zatim pripadnika plemena Sotho-Tswana plemena, svi s posebnim jezikom, te Tsonga, Venda. i ljudi koji su se u Južnu Afriku doselili iz Nizozemske, Francuske, Njemačke, Portugala, Italije i drugih europskih država a koji i dalje čuvaju svoju tradiciju, jezik i kulturu. No zanimljivo je spomenuti kako tamo ima i Kineza koji također snažno održavaju svoju kulturnu posebnost.

Solisti glazbeno-scenskog projekta Hrvatska priča Đani Stpaničev, Barbara Othman i Miroslav Živković oduševili su brojnu publiku u JAR-u

 

Crno-bijeli svijet

Iako su bijela i crna rasa danas zakonski jednake, mržnja i nepovjerenje jednih prema drugima i dalje je prisutna, posebice u policiji. Kriminal im omogućuje da svoju mržnju i ostvaruju pa se raspršila slika sklada Mandeline crno-bijele nacije i ostvarila spoznaja kako je rasizam na tim područjima i dalje živ. Tome u prilog govore podaci policije o mnogobrojnim ubojstvima. Alarmantni su podaci koji govore kako je policija u JAR-u, u razdoblju od 1960. do 1994. ubila ili mučila 2.700 crnaca, a za razdoblje od 1995. do 2000. broj ubijenih crnaca prelazi 2000. No, unatoč tomu život u JAR-u je zbog iznimnih krajolika i velike zarade i te kako privlačan za mnoge, pa tako i za naše iseljenike koji su u tu očaravajuću zemlju stizali u nekoliko valova. Dolazili su u svim razdobljima, od davne 1757., kada je doselio naš prvi doseljenik Francisco Drago, pa nadalje u XVIII. i XIX. stoljeću. Devedesetih godina XX. st. došli su liječnici, pravnici, ekonomisti, inženjeri. Svi oni dolaze zbog ratnih prilika, brzog pronalaska posla i dobre zarade. Prvi su iseljenici dolazili trbuhom za kruhom radeći najteže poslove, a mnogi su ostavili svoje kosti u rudnicima Johannesburga i Transvaala, te na pruzi na koridoru za Maputo. Velik je broj naših ljudi koji su postali poznati diljem te zemlje. Primjerice, braća Barber koja su godine 1884. pronašla zlatnu žilu koja se po njima nazvala Barber's Reef, a grad koji se na tome mjestu podigao dobio je ime Barberton. Početkom XIX. stoljeća došla je obitelj Sinovčić, poslije Sinovich poznatih po tome što imaju veliko područje grada, te svoje ulice koje se zovu Luce, Mare, Brač, Sinovi .. Iz te je obitelji najpoznatiji George koji je u 21. godini postao vijećnik općine Hercules u Pretoriji, te donačelnik i načelnik iste općine, zatim počasni jugoslavenski konzul sa sjedištem u Herculesu u Pretoriji. Zanimljiv je podatak kako je obitelj Sinovich bila i vlasnik dijela predgrađa koje se i danas zove Sinoville. Mnogo naših ljudi došlo je nakon Drugoga svjetskoga rata i tamo su ostavili traga. Moderni naraštaj, ljudi iz 50-ih, 60-ih godina također igraju važnu ulogu u društvu. To su poduzetnici, ljudi koji se bave obrtima i vlasnici su iznimnih dobara ( Jačinović, Mađarevi..). Primjerice, vlasnici područja gdje je izgrađen poslovni centar Johannesburg bili su iz obitelji Babaja. U toj zemlji kulturna raznolikost potječe od drevnih običaja lovaca-sakupljača do onih Zulua i škotskih klanova koji turiste osvoje originalnom odjećom i plesovima izvedenim za turiste. Vijesti o otkriću dijamanata, posebice zlata, na jugu Afrike poticajno su djelovale, što se doseljavanja tiče, i na naše ljude.

Susret sudionika Hrvatske priče s autohtonim stanovništvom Južnoafričke Republike

 

Uskrs u Južnoj Africi

Svečana uskrsna misa u crkvi Sv. Jeronima u Johannesburgu, koju je predvodio župnik fra Ivica Strčić, i nastup naših glazbenika i pjevača razgalio je srca Hrvata koji su crkvu ispunili do posljednjega mjesta. Stisnuti jedni uz druge, sa suzama u očima pratili su svečano misno slavlje i koncert. U programu su sudjelovali nenadmašni tamburaši HRT-a na čelu s maestrom Sinišom Leopoldom, te izvrsni solisti, Barbara Othman, Miroslav Živković, Đani Stipaničev, te klapa Cambi. Uz glazbenike iz domovine, uskrsnom misnom slavlju nazočili su hrvatsku veleposlanik u JAR-u Matko Županić sa suprugom, članovi hrvatskoga veleposlanstva na čelu s Antunom Mahnićem, te gosti iz domovine, zamjenik pročelnika Ureda za kulturu grada Zagreba Dragutin Palašek, direktor direkcije za razvoj HGK Miroslav Matasović, direktor tvornice obuće Borova Antun Oklopčić sa suprugom, direktor Orfeja Boro Vučković, gradonačelnik Kaštela Ante Sanader, predstavnici HMI-a, novinari. Autorica romana Koraci , Darija Perković, koja je svoj roman napisala za šestogodišnjeg boravka u JAR-u, tom ga je prigodom uspješno predstavila našim Hrvatima.

Sudionici projekta Hrvatska priča, autorice Lejdi Oreb, na turneji u Južnoafričkoj Republici

Voditelj HKM-a, fra Ivica Strčić, istaknuo je kako je uvjeren da će vrijeme zajedničkog druženja biti plodonosno: novim nadahnućima, novim prijateljstvima, duhovnim obogaćenjem. Zanimljivo je spomenuti kako je prigodom misnog slavlja fra Ivica koristio kalež - osobni Papin dar hrvatskoj zajednici koja je na afričkom kontinentu izgradila jedinu katoličku crkvu a koji im je darovao pokojni Franjo Kuharić prigodom posvećenja crkve 5. prosinca godine 1993. Dirljivo je bilo gledati naše sunarodnjake kada su se svi njihovi glasovi stopili u jedan, gromoglasno, uz suze, pjevajući jedinoj domovini Hrvatskoj. "

Ortoped dr. Nenad Josip Čakić koji je prije 13 godina stigao u Johannesburg, a koji je zajedno sa suprugom bio jedan od dragih domaćina gostima iz domovine, ne pamti kada je toliko, do suza, bio ganut. Zajedničko druženje domovinske i iseljene Hrvatske nastavljeno je u prostorijama misije, uz jelo i slastice koje su priredile vrijedne hrvatske domaćice, a potrajalo je do ranih večernjih sati.

Hrvatska priča ispričana je i iznimno uspješnim koncertom u dvorani Musaion University of Pretorija, gdje je uz djelatnike veleposlanstva RH i mnogobrojne iseljenike nazočilo i 34-ero stranih veleposlanika, koji su burnim pljeskom pozdravili umjetnike iz Hrvatske. U brižno pripremljenom programu, koji je vodila autorica Hrvatske priče Lejdi Oreb, zajedno s našim opernim pjevačima nastupila je tamošnja operna diva Aviva Pelam.

Neposredno prije koncerta održana je turističko-gospodarska promidžba Lijepe naše. Posjetitelji su mogli vidjeti naše izvorne proizvode, ali i iznimno kvalitetne modele obuće Borova, te nadaleko poznatu kravatu Croatu. Golemo zanimanje pobudila je i izložba umjetničkih fotografija Neviđena Hrvatska u muzeju Edvando Villa University of Pretorija, autora Ive Pervana.

Budući da je je Hrvatska priča uz glazbeno-turistički i gospodarski projekt, svakako valja spomenuti i ceremoniju potpisivanja Sporazuma o suradnji HGK i tamošnje gospodarske komore. Svečanom činu nazočio je i predsjednik HGK Nadan Vidošević.

 

Egzotični izleti

Posebni doživljaj bio je i posjet jednom od 16 nacionalnih parkova te zemlje. U NP Pilannesbergu smo uživali u južnoafričkom krajoliku i divljini. Druženje s carevima divljine nastavili smo u Lyon Parku, gdje lavovi slobodno šeću blizu automobila. S malim lavićima, unutar kaveza, mogli smo se i fotografirati. U Lesedi Cultural Villageu družili smo se s predstavnicima plemena Zulu. Uživali smo u egzotičnome krajoliku upoznajući tako njihovu povijest, kulturu i iznimno atraktivan tradicionalni ples. Probali smo i specijalitete spravljene od mesa antilope, zebre, kudua, krokodila u Carnirove restoranu u Johannesburgu. Opet uz dojmljivi nastup naših opernih umjetnika i glazbenika. Odlazak u Nazaret House i susret s napuštenom djecom oboljelom od side bio je tužan, ali utješan utoliko što smo vidjeli s koliko veselja bića primaju Kraševe slatkiše, licitarska srca...

Neslužbenim nastupom na Santon Squeru u Sandtonu, hrvatski su glazbenici još jedanput oduševili Južnoafrikance. I domaće i naše Hrvate. Draguljar Jozo Maslov, koji je u JAR došao prije 35 godina, bio je, kaže, nakon koncerta ponosan i vrlo sretan. Ne postoji ni jedna osoba, bilo iz hrvatskoga političkoga, vjerskoga ili kulturnoga života koja se prigodom boravka u JAR-u nije susrela s njime. Jer, on je jedan od osnivača Hrvatskoga kluba i Hrvatskoga centra, a podupirao je i osnutak Nogometnog kluba Croatia. Taj istinski domoljub bio je također i suinicijator za dovođenje hrvatskoga katoličkoga svećenika, a skupljao je i novčanu pomoć za ratom zahvaćenu Hrvatsku, i to prije nego što je osnovan Caritas. Iznimno raspoložen bio je i naš iseljenik, rodom iz okolice Osijeka, Božidar Blažević, koji je tamo više od 30 godina. Božidar je cijelo to vrijeme član hrvatskog kluba i aktivni član u Hrvatskoj katoličkoj zajednici. Naravno, želja mu je, kao i njegovoj obitelji, skori povratak u domovinu, u rodni Josipovac, a uložio je, kako kaže, znatna sredstva u kupnju luksuznoga stana u Splitu.

 

Želja za povratkom

Tamošnji Hrvati su jednom nogom u Hrvatskoj, djecu upućuju u Hrvatsku, u njoj kupuju nekretnine i njima Hrvatska postaje druga baza. Nekretnine podjednako imaju i u jednoj i u drugoj zemlji. Pokazuju pametan pristup. Vidi se, kao i tijekom boravka svih tih godina, da su pragmatični i vrlo prilagodljivi uvjetima u kojima se nalaze. Naši iseljenici su radišni ljudi, veliki domoljubi koji na najbolji mogući način pronose ime Hrvatske i u konkretnim slučajevima čine izvanredan most suradnje između dviju zemalja, ističe hrvatski veleposlanik dr. Matko Županić. Doznajemo kako to veleposlanstvo pokriva široko područje, nerezidentno, Zambiju, Mauricijus, Mozambik i Namibiju, ali isto tako, radno, Tanzaniju i četrnaest drugih afričkih zemalja. Hrvate iz domovine naši sunarodnjaci su gostili na mnogobrojnim partyjima, uz obilje pjesme. Oproštajna večer, koju su Nevenka i Mato Višić priredili za gotovo cijelu ekipu iz Hrvatske, koja im je pjesmom i riječju donijela kutak domovine na daleki afrički jug, ostala je nezaboravna. Naime, osim što smo svi bili zahvalni Višićima što su nas okupili i obasuli nas svom mogućom pažnjom tijekom našeg boravka u Johannesburgu, poglavito smo im zahvalni na humanitarnom doprinosu u korist potrebitih, u Južnoj Africi i u staroj im domovini Hrvatskoj. Posebice je aktivna Nevenka koja u južnoafričkom Caritasu djeluje od njegova osnutka, a bila mu je i prva predsjednica. U zrakoplovu, iznad oblaka, postali smo svjesni da naša južnoafrička bajka ima kraj. Vraćali smo se kući, ali bolji, iskusniji i bogatiji za mnoge nove prijatelje.